Naslovna
SIDA/AIDS
SIDA/AIDS 
Tako nam i treba. Dok nismo priznavali da ima problema, nismo ih morali ni rešavati. Molimo pametne i poštene da čuvaju zdravlje i ne gube nadu. Za svaki slučaj. Ako nam niko drugi ne pomogne. Dušan Radović, pesnik i pisac, (Niš, 29. novembar 1922–Beograd, 16. avgust 1984.) |

| SIDA/AIDS |
|
|
|
Sadržaj teme
Šta je to SIDA ili AIDS?
SIDA (na francuskom: Syndrome d’immunodeficience Acquise) ili AIDS (na engleskom: Acquired Immuno Deficiency Syndrome) je sindrom stečenog gubitka imuniteta. SIDA ili AIDS je pozni stadijum infekcije HIV-om. Humani Imunodeficijentni Virus (HIV) je retrovirus koji inficira ćelije imunog sistema čoveka. Virus HIV-a uništava ili oštećuje ćelije imunog sistema i njihovu funkciju. Kako infekcija napreduje imuni sistem postaje sve slabiji , a osoba postaje podložna svakoj infekciji sa kojom se organizam susretne. On onemogućava normalnu imunološku odbranu uništavajući CD4T limfocite i na taj način omogućava da velik broj uslovno patogenih i patogenih mikroorganizama dovede do teških infekcija (oportunističke infekcije) i tumora koji se veoma teško leče i koji dovode do smrti. U ranim fazama infekcije osoba nema simptome. Period od infekcije virusom do pojave simptoma bolesti može trajati više godina ponekad i preko deset godina. Antiretroviralni lekovi mogu da uspore ovaj proces.
Da li je virus HIV-a osetljiv na nešto?
Virus HIV-a ima omotač sastavljen od proteina i masti koјi ga čini osetljivim na dezinficiјense i rastvarače (medicinski alkohol, formaldehid i dr.) U spoljašnjoј sredini, odnosno van ljudskog organizma virus јe veoma neotporan. Živi svega nekoliko minuta i osetljiv јe na povišene temperature. Virus može da živi na veoma niskim temperaturama ( tečni azot i tempertura od minus 70° C).
Koje bismo pojmove morali da razlikujemo?
Treba razlikovati poјmove: HIV pozitivna osoba i osoba obolela od SIDE. HIV pozitivna osoba (HIV+) јe osoba zaražena virusom HIV-a bez kliničkih manifestacija, a osoba obolela od SIDE jeste osoba kod koje su ispoljeni klinički znaci bolesti koji mogu da budu različitog intenziteta, sistemskog karaktera i da zahvate različite organe. To su dve povezane ali potpuno različite stvari.
Kako se prenosi HIV virus?
HIV virus se prenosi seksualnim odnosom bez zaštite (vaginalno, analno ili oralno ), transfuzijom zaražene (kontaminirane) krvi, korišćenjem kontaminiranih igala ali i sa majke na plod za vreme trudnoće, porođaja i dojenja.
Koji su izvori HIV-a?
Pre svega to je krv ali i sve telesne tečnosti koje imaju vidljive tragove krvi. To mogu biti tkiva, vaginalni sekret, semena, amnionska, cerebrospinalna, pleuralna, peritonealna i perikardna tečnost. Dolaženje u kontakt (izlaganje ili ekspozicija) sa ostalim telesnim tečnostima u koje spadaju urin, znoj, suze, pljuvačka i feces, osim u slučajevima kada su kontaminirani vidljivom krvlju, ne smatra se rizikom.
Kako se HIV virus ne može preneti?
Uobičajeni socijalni kontakti medju ljudima ne nose rizik od prenošenja HIV infekcije. HIV se u svakodnevnom životu i društvenim kontaktima ne prenosi rukovanjem, grljenjem, poljupcem u obraz ili usne, upotrebom zajedničkih predmeta, kuhinje, korišćenjem istog posuđa i pribora za jelo, zajedničkim obedovanjem, druženjem, preko posteljine, peškira, toaleta, bazena, kupatila. Virus HIV-a ne prenosi se sedenjm u istoj prostoriji i razgovorom s bolesnikom. HIV virus se ne prenosi putem ujeda insekata (npr. komaraca), pljuvačkom ili znojem zato što u njima virusa HIV-a nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze.
Koje su mere zaštite od dalje HIV infekcije?
Mogu se podeliti u tri grupe. Mere usmerene na pacijenta (pružanje potrebnih informacija obolelom i obučavanju kako da štiti sebe i druge i kako da se pridržava higijensko-dijetetsko-terapijskog tretmana); Mere usmerene na okolinu, odnosno na članove porodice (vaspitanje za zdravlje, učenjem na koji način da zaštite sebe i bolesnika i kako da pruže podršku, zbrinu i neguju obolelog člana); Važne su i mere usmerene na zaštitu radnika u zdravstvu.
U kakvom okruženju oboleli žive?
Oboleli od SIDE ili AIDS-a mnogo lakše i češće dobijaju infekcije nego zdravi ljudi. Zbog toga se mora insistirati na adekvatnoj higijeni bolesničke sobe i postelje obolelog, kao i lične higijene. Oboleli mora obavezno da pere ruke toplom vodom i sapunom pre kontakta sa hranom, opere ruke posle korišćenja toaleta toplom vodom i sapunom, vodi računa o izlučivanju sekreta i ekskreta, koristi svoj brijač, makaze, četkicu za zube i drugi pribor za ličnu higijenu, posuđe koje koristi dobro opere toplom vodom i deterdžentom i da ga dobro ispere, da posteljno i lično rublje eventualno potopi u neko u dezinfekciono sredstvo (npr. rastvor natrijum-hipohlorita-varikina ) i pere ga na 95° stepeni, da prljavo rublje i otpatke (kao i higijenske uloške) odlaže u posude sa poklopcem. Za održavanje higijene stana dovoljni su topla voda i deterdžent. Ukoliko se krv i telesne tečnosti prospu na pod ili neku površinu, potrebno je očistiti površinu papirnim salvetama i upotrebiti dezinfekciono sredstvo . Od dezinfekcionih sredstava koriste se uobičajena dezinfekciona sredstva za održavanje domaćinstva.
Kakav je početni stadijum bolesti?
Početni stadijum bolesti se manifestuje nekarakterističnim simptomima koji mogu ličiti na simptome drugih bolesti. HIV virus ne ubija inficirane. On onemogućava normalnu imunološku odbranu što dovodi do teških infekcija i tumora koji se veoma teško leče i koji dovode do smrti.
Koji su simptomi i znaci bolesti?
Najčešće je to visoka i dugotrajna temperatura koja je često praćena groznicom-drhtavicom. To može da bude bol (najčeše glavobolja, bol u predelu trbuha i ekstremiteta), gubitak apetita, gubitak težine, slabost, opšta malaksalost, zamaranje i jako izraženo znojenje naročito tokom noći, uvećanje limfnih žlezda i slezine. Česte su infekcije disajnih puteva praćene suvim kašljem i otežanim disanjem, gljivične infekcije koje počinju u usnoj duplji pa se šire na digestivni trakt i druge organe, promene na koži – smeđe i ljubičaste mrlje koja mogu da krvare i slično. Javlja se opstipacija ili inkontinecija, depresija, strah, agitacija, nesanica, mučnina, otežano disanje, oportunističke infekcije i tumori.
Koje su najčešće oportunističke infekcije?
To su obično infekcije respiratornog sistema, kao što su upale pluća i tuberkuloza. Potom se javljaju različite infekcije sistema za varenje (orofaringealna kandidijaza, kandidijaza jednjaka, tuberkuloza jetre, ezofagitis,kolitis, gingivits ( HSV) i proliv (dijareja). Česte su infekcije nervnog sistema (tuberkulozni meningitis, encefalitis ili primarni limfom mozga).
Koji su najčešći oportunistički tumori?
Najčešći i najpoznatiji je Kapošijev sarkom koji se manifestuje lako uzdignutim promenama na glavi, zatim na vratu, koje se spuštaju naniže sve do tabana. Promene su kružnog oblika ili u vidu linija (na leđima), crn, crvene, ljubičast ili braon boje koje su sklone promeni oblika i boje, koje rastu, izazivaju otok, bol i dovode do otežanog pokretanja vrata ili ekstremiteta. Te promene mogu da krvare naročito kada se nalaze u digestivnom traktu – nepce, desni i krajnici. Čest je non-hodgkinov limfom kao i karcinomi cerviksa i analne regije.
Koliki je broj obolelih od SIDE u svetu?
Broj pacijenata koji žive sa ovom bolešću se povećava. Prema podacima EuroHIV-a (www. eurohiv.org) i WHO/UNAIDS Collaborating Centre u svetu sa HIV- om živi ukupno 39,5 miliona ljudi. Broj novoinficiranih osoba HIV-om je oko 4,3 miliona godišnje. Od SIDE (AIDS-a) godišnje umre 2,9 miliona ljudi (od toga dece 380.000).
|


Tako nam i treba. Dok nismo priznavali da ima problema, nismo ih morali ni rešavati. 

